|
Planina Kalnik 22.03.2009. DESTINACIJA - planina Kalnik (480m), Planinarski dom Kalnik RUTA PUTA - Varaždin - Kneginec - Jalžabet - Grešćevina (kroz šumu i bregove) - Kalnik - na povratku kroz Drenovec, Vž Toplice za Varaždin UKUPNA UDALJENOST - 82,50 km MAX. BRZINA - 63 km/h (nizbrdica po cesti od Vž. Toplica do Kneginca) MAX. VISINA - 480 m (Planinarski dom Kalnik) VRIJEME - sunčano, temperatura jutarnja oko 5, dnevna do 15 celzijevaca KONFIGURACIJA TERENA - cesta - makadam - šuma UKUPNO TRAJANJE PUTA - 6 sati (sa stankama) I tako (po tko zna koji puta) okupili se mi u još jedno sunčano i prekrasno nedjeljno jutro dok mnoštvo “normalnih” ljudi još grije svoje tople krevete i dekice. Ovaj puta smo odlučili pedalirati na Kalnik i uz našu brojčano oslabljenu ekipu (Zec, Ante, Marko i Čubra) imamo čast i zadovoljstvo pedalirati “rame uz rame” sa dečkima iz BBK ASI (Alan, Chris, Zagorec, Kosta jr, Kegla i Vedran). Ovim putem im se zahvaljujemo na odličnom “drajvu” i ugodnom društvu, uostalom dečki su profići i znaju svoj posel i spremni su uvijek pomoći i dati dobronamjeran savjet. Tnx dečki. Pa da vidimo ukratko kako je to bilo... Popivši standardnu jutarnju dozu kofeina u “Perli” krećemo iz Varaždina put Jalžabeta gdje nas čekaju drug Zec i drug Ante. Ova je dionica dosadno cestovna gnjavaža koja je neizbježna i zato ju brzinski odrađujemo. I sad kad smo svi na okupu i spremni za šumu, makadam i bregove evo ti prvog “problema”... drug Zec nas zove na jedan energetsko-stimulativni napitak u svoje gorice (koje su slučajno uz put, ha!). I kaj buš? moraš, ipak nije red odbiti čoveka... a još da je bilo nekaj “pod 45”. No, sve ok bude drugi puta, ne Zeko? Mala pauza pa fotka za arhivu i pokret dalje “po šumama i gorama...”. Napokon smo u prirodnom okruženju šuma, makadama, bregova i avantura počinje. Makadamski put je prilično “uredan” ali je na mjestima dosta lokvi i blata preko kojih neizbježno prelazimo. Usponi nisu (pre)zahtjevni i ovom dionicom prolazimo kroz Grešćevinu te zaselak Gabrinovec gdje je konspirativna bolnica kalničkog partizanskog odreda iz 2. sv. rata.Kao što to uvijek biva nakon uspona slijedi zasluženi spust koji je dosta natopljen i blatnjav pa voda i blato “frcaju sve po sud”... ali to ne umanjuje gušt nego samo brzinu na spustu. Tako oprani blatom izbijamo na cestu koja nas vodi skroz do Kalnika. Cestovni uspon na Kalnik je stvarno hard trening za noge ako uračunate da ste već prije toga odpedalirali više od 30-ak km ceste, šume i makadamskih uspona. No, koliko god teško bilo, nekima više nekima manje, svi smo na kraju stigli na konačnu destinaciju i krajnju točku današnjeg pedaliranja i to je najvažnije. Planinarski dom na Kalniku i 480 metara visine i nije previsoko ali čovjeka veseli i trud i zadovoljstvo se isplatilo jer nas čeka porcija graha i pivka, jes. Nakon malo odmora neki od nas odlaze (radi tkz “cajtnota” i obaveza) a neki još malo ostaju i uživaju u toplom domu uz još koju pivicu. Povratak sa Kalnika vodi nas preko “Poučne staze” niz Kalnik do kamenoloma. Ova je dionica izmamila zavidne tehničke sposobnosti i gimnastičke elemente svakoga od nas pa se tako moglo vidjeti: letenje preko bicikla, kolut naprijed, atomski zdesna, kopitanje po blatu, hvatanje konja (čitaj bicikla) bez hvataljki... sve u svemu već poznati i općeprihvatljivi elementi brdskog biciklizma u Hrvata a i šire. Blatnjavi i lišćem prekriveni spust pun vododerina i kamenja, mekan i sklizav... to je jedan od gušteva brdskog biciklizma u punom smislu te riječi. Blatnjavi ko “scipra” izlazimo iz šume živi i zdravi i dalje preko Drenovca (još makadama i uspona i spusteva) za Vž. Toplice i Varaždin. Čestitke Marku koji je ipak na kraju ispedaliral cijeli put. Na kraju zavidnih 82 km (a neki i preko stotke) i prekrasan izlet u društvu istomišljenika i zaljubljenika u brdski biciklizam. Pozdrav ekipi i dečkima iz BBK ASI, vidimo se uskoro... Više slika pogledajte u našoj galeriji.    |
