|
Ravna Gora - Trakošćan 28.10.2007. DESTINACIJA - Ravna Gora RUTA PUTA -Trakošćan - Ravna Gora -Žarovnica - Bednja - Trakošćan UKUPNA UDALJENOST - 50,3 km PROSJEČNA BRZINA - 15,20 km/h MAX. BRZINA - 51,50 km/h ( downhill niz Ravnu Goru po makadamu ) VRIJEME - kiša, temperatura 12 celzijevaca KONFIGURACIJA TERENA - cesta (50%) i makadam (50%) MAX. NAGIB- 16 % PROSJEČAN USPON- 8 % MAX. VISINA - 624 m UKUPNO TRAJANJE VOŽNJE - 3: 35: 50 sati/min/sek UKUPNO TRAJANJE PUTA - 4 sata ( sa stankama ) Nedjelja je, vani mrak, 6:00 ujutro, mir i tišina, svi spavamo, dolazi poruka na mobitel. Još imam jedan sat spavanja (dogovor je da se najdemo u 7:00 pred zgradom) pa si mislim ko to nema pametnijeg posla nego u nedjelju u 6:00 meni šalje poruku. Kroz polusan pogledam i vidim poruku majstora Videka koji je spreman za tour, ali je zaboravil da se u noći sat pomical za 1 sat unazad. Uranil je jedan sat ali bolje prije nego kasnije, uostalom ima ona stara “ko rano rani ima dobru budilicu”, hahaha. Ali Videku je sve oprošteno jer je on LEGENDA. OK, krenimo sa štorijom. Ovaj puta nas ima malo više nego obično, Videk, Darko Š., Zec, Ante i ja. Poseban pozdrav "Dadiju" koji je sa nama prvi puta na bicikliranju. Od Varaždina do Trakošćana smo išli autima pa na bajkove. Vrijeme je bilo oblačno bez kiše ali onda..... čim smo došli u TRAKOŠĆAN evo ti sra... počela je kiša. I kaj sad, kad smo već tu idemo na bajkove i pokret u brege. Ovaj puta Zec preuzima odgovornost i on je vođa puta i koristi se svojim “GPS”-om da slučajno ne zalutamo. Vozimo se prema RAVNOJ GORI a kiša nas pere i već nakon 30 min. smo mokri a tek smo krenuli. Prvi veći uspon po makadamu i već smo fulali put, Zec ( čovjek govori "BEDNJANSKI" ) pita bakicu za pravi put. I taman kad smo mislili da idemo dobro evo ti krivi put.... Ovaj puta upadamo direktno ljudim na dvorište, a kad tamo... KOLINJEEEEEE... Taman su bokca od 150 kg “uspavali” i razrezali, Videka i Dadija slikam sa visećim pajcekom bez glave za arhivu i putopis. Nakon usmjeravanja na pravi put, krećemo dalje prema Ravnoj Gori. Nakon malo više od jednog sata bicikliranja po kiši, blatu i lokvama, Videk mora napustiti “ekspediciju” jer mu je zadnja suspenzija “propala”. Dado mu savjetuje ( a čovek se fakat razme u bajkove ) da odustane jer bi mogel uništiti amortizer do jaja. Nažalost Videk i Dado odlaze doma, šteta, jer je Dado prvi puta sa nama. Nadam se da bu drugi put više sreće i bolje vreme ( kiša pada bez prestanka ) pa bu nam svima veći gušt. Zec, Ante i ja nastavljamo put Ravne Gore i nakon 2 sata evo uspona na Ravnu Goru. Sad kad smo skroz promočili do kože i već pomalo ludi zbog kiše, jedino nas drži topli dom na Ravnoj Gori, grah i piva. Ali evo ti opet s...., već pri vrhu Ravne Gore dolazi Lada Niva a unutra dečki koji nas pitaju kam idemo jer dom ne radi zbog kiše. Ej, bili smo ludi, onak mokri do kože, promrzli i jadni. I ništ, natrag dole, spust po makadamu pa za Trakošćan i što prije u topli auto pa doma. Na povratku smo opet fulali put jer smo hteli poprečki ali nije išlo. Spustili smo se kroz gorice uz trse i usput čuli pucanje iz puške pa smo taj dio malo ubrzali ( da slučajno koji metak ne zaluta, nikad ne znaš kak reagira čovek koji celi život pije noju ). I evo nas BEDNJA, trebali smo izbiti u Trakošćanu ali smo fulali, no nema veze i onak nam je sad svejedno jer Trakošćan nije daleko. I to je to. Ovaj je tour bil prepun iznenađenja i neočekivanih situacija ( kiša, kolinje, lutanje, pucanje...) no i to se mora proći i doživjeti, uostalom nije čar bicikliranja samo po idealnim vremenskim uvjetima. Još jedanput pozdrav ekipi sa toura i više sreće svima drugi puta. Više slika pogledajte u našoj galeriji.    |
