|
Ham Pokojec 02.12.2007. DESTINACIJA - Ham Pokojec RUTA PUTA - Varaždin - Sv. Ilija - Beletinec - Ham Pokojec - Vž UKUPNA UDALJENOST - 47,03 km PROSJEČNA BRZINA - 17,30 km/h MAX. BRZINA - 57,6 km/h ( spust po cesti niz Ham Pokojec ) VRIJEME - poluoblačno sa malo kiše, temperatura 5 celzijevaca KONFIGURACIJA TERENA - cesta (40%), makadam i polja (60%) MAX. NAGIB - 17% ( uspon na povratku iza Beletinca ) MAX. VISINA - 435 m ( Pokojec ) UKUPNO TRAJANJE VOŽNJE - 2 sata i 42 minuta UKUPNO TRAJANJE PUTA - 4 sata ( sa stankama ) Nedjelja... 9 sati ujutro... poluoblačno ali ne prehladno ( 5 celzijevaca ) nema kiše a to je najvažnije, uvjeti za bajkiranje su dobri. Ovaj puta je dogovor da se ide na HAM POKOJEC (Lujčekova hiža) . Uz Videka i mene po prvi puta sa nama nastupa i Kosta jr. ( čitaj Kosta ). Našli smo se u devetku kod Varteksa i svi smo tu navrijeme. Vozimo po Zagrebačkoj pa naglo desno u Biškupec pored sajmišta na polje i makadam. Ova dionica traje nekih 4 - 5 km, nakon nekih 30 min. blata, lokvi i makadama izbijamo kod Sv Ilije na asfalt. Taman se bicikl malo “oporavi” od blata kad opet skretanje u breg i šumu koja nas vodi do Beletinca. Ovaj je dio puta stvarno prekrasan za vožnju bajkom. Gusto lišće koje prigušuje zvuk lomljenja grančica pod kotačima, uski šumski putevi uz uspone i lagane spusteve stvarno nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Opet smo malo na asfaltu i od Beletinca pored Z3 do izvora Bela ide brzo i bez problema. Stajemo na "Belskom izvoru" i dopunjavamo izvorsku vodu. Ostaje nam zadnja dionica do planinarskog doma na Ham Pokojcu koja nije duga ( 15-20 min. uspona ) ali je na nekim dijelovima zaleđena i zbog kiše blatnjava. No makadam je dobro utabani pa stižemo do planinarskog doma brzo i bez problema. Evo nas gore...... , prije ulaska u dom morali smo se malo “skockati” jer smo bili blatni ko njesvi, takav baš nebreš u dom, nije red. U domu je pala pivka i čaj te se tu sušimo i grijemo nekih pola sata. Pozdrav gospođi iz doma koja nas je uljudno ugostila i uslužila. Nakon malog odmora u domu pokret na downhill niz Pokojec. Kratko ali slatko po makadamskoj nizbrdici koja je na nekim dijelovima izbrazdana “žljebovima” od vode pa dosta baca. Max. brzina na nekim dijelovima je zavidnih 53,4 km/h te se i adrenalin podiže više od razine avanturizma. Ubrzo nakon makadamskog downhilla slijedi i asfaltni do Bele. I tako smo jureći stigli i do Beletinca gdje idemo u brege i poprečki do blizu Jalkovca. E, na ovoj je dionici došla do izražaja slobodno umjetnička kreativnost biciklističke umjetnosti. Najviše kreativnosti pokazao je naš pajdo Videk, koji je iz čista mira sa ceste skočil desno u blatno i izorano polje ( naravno da se rasul po blatu... ) ocjena odličan. Drugi umjetnički element vidli smo također u režiji istog umjetnika koji je na travnato-blatnom spustu malo previše stisnul prednji disk, pa je ovaj puta element bio kolut naprijed ( tehnički vrlo dotjerano ) ocjena vrlo dobar. Ni Kosta i ja nismo zaostajali u umjetničkim elementima, pa su se tako mogli vidjeti elementi poput vožnje u voćnjaku, spust u dvorišta i dr. I tako blatni i zamazani evo nas u Jalkovcu pa Varaždinu. Ovaj izlet spada u srednje lagane rekreativne treninge za jedno prijepodne ili poslijepodne u društvu istomišljenika dobre volje. I to je to, pozdrav svim rekreativcima. Više slika pogledajte u našoj galeriji.    |
