|
Planina Ivanšćica 16.11.2008. DESTINACIJA - Planina Ivanščica RUTA PUTA - Uspon od izvora “Žgano vino” do planinarskog doma Josip Pasarić na 1054m/nv UKUPNA UDALJENOST - 17,89 km PROSJEČNA BRZINA - na usponu - 8,8 km/h, na spuštanju - 48,58 km/h MAX. BRZINA - 58,20 km/h ( spust niz Ivanščicu po makadamu ) VRIJEME - sunčano bez vjetra TEMPERATURA - 9h ujutro : 4 Celzijevca KONFIGURACIJA TERENA - makadamska cesta (100% puta ) MAX. USPON - 18 % PROSJEČAN USPON - 8 % UKUPAN USPON - 610 m MAX. VISINA - 1060 m (vidikovac na vrhu Ivanšćice) VRIJEME USPONA: 59min : 39sek (od izvora “Žgano vino” do Planinarskog doma Josip Pasarić) VRIJEME SPUŠTANJA: 21min : 34sek (od Planinarskog doma Josip Pasarić do izvora “Žgano vino”) UKUPNO TRAJANJE PUTA - 3 sata ( sa stankama i odmorom za grah,pivu i fotkanje ) Nedjelja je 16.11.2008. i dogovor je da se vozi još jedan od bezbroj prekrasnih uspona na Ivanšćicu. Ekipa na pedaliranju je u pojačanom sastavu a snage smo udružili: Videk (tkz. Ryan Leech), Čubra, Zec, Neno, Miro, Dejan, Galić i Marko. Okupljamo se u 7:30 u Varaždinu na Banus placu i autima pičimo preko Ivanečke Železnice do izvora Žgano vino. Na putu stajemo na jednoj benzinskoj (nije važno kojoj da ne radimo reklamu) i ispijamo brzinsku kavu te zadovoljavamo potrebu za jutarnjom dozom kofeina. Tu nam se priključuju Dejan R. i njegova bolja polovica. Evo nas na startnoj poziciji izvor Žgano vino, točno je 9 sati kada smo skinuli i izvadili bajkove sa naših limenih ljubimaca (čitaj automobila) i krenuli na dva kotača u osvajanje drage nam planine Ivanšćice. Osam veličanstvenih mušketira pogonjeni jednom “konjskom” snagom na dva kotača počinju svoju bitku sa opakim neprijateljem zvanim “makadamski uspon”... koji nije toliko dugačak koliko je zahtjevan. Uspon od izvora Žgano vino do planinarskog doma na Ivanšćici ima oko 8,7 km i ovisno o tjelesnoj (ne)pripremljenosti može se savladati za 1 sat do 1 i pol sat. Napredniji MTB rekreativci uspon savladaju ispod ili za 1 sat. No bilo kako bilo... u rekreaciji nisu važni rezultati nego druženje i aktivan odmor uz ugodno i korisno provedeno vrijeme u društvu istomišljenika. Tako i nije važan redosljed kojim smo mi “mušketiri” došli do vrha nego koliko smo uživali u svakom nožnom potisku na pedalu (dok vam puls “luduje” oko 160 do 180 otkucaja u minuti a vi se na 4 Celzijevca znojite pogonjeni uzbrdo na dva kotača) i prekrasnim prirodnim ljepotama najviše planine našeg kraja... Polako ali sigurno dopedalirali mi do vrha i kada smo “zbili redove” i okupili se na vrhu zaslužili smo laganu okrijepu (grah i piva) i malo se ugrijali u toplom domu. Danas je lijepo vrijeme pa je u domu i oko njega poprilična gužva (planinari, trekeri, hodači, đogeri, ostala škvadra na bajkovima... ma ima nas svakakvih). Nakon nekih pola sata u domu odlazimo do vidikovca na “grupnjak”???! (čitaj skupno fotkanje za arhivu i ovo kaj gledate pred Vama). Provjeravamo opremu jer nas čeka povratak... ali sada nizbrdo i to uz puno kočenja, proklizavanja kotača i “frcanja” kamenja i grančica... Spust ovisno koliko “pustite kotač” traje oko 15 - 25 minuta i svaki puta je sve zanimljiviji i brži jer sve više upoznajete konfiguraciju terena i makadamsku cestu. No uvijek VEEELIKI oprez jer niste sami na cesti, treba biti jako oprezan i paziti na druge korisnike planinsko-makadamske ceste (planinari, đogeri, trekeri, drugi biciklisti i ostala svita). I ono najvažnije...bez ispravnih kočnica i kacige ne “izazivajte vraga” jer bi mogli kobno završiti,oprez! I tako za nekih 20tak minuta oštrog spusta evo nas kod startne pozicije i izvora Žgano vino. Na spustu smo imali jednu brzinsku zamjenu gume na bajku našeg “druga” Marka kojemu je zadnja guma rekla psssssssssssssss..... no sve je to sastavni dio brdskog biciklizma pa smo “kvar” rutinirano otklonili za 5 minuta. I to je to... još jedan od klasičnih uspona na Ivanšćicu je na zadovoljstvo svih prisutnih odlično prošao i ponovo se vračamo... Još jedna “Ivanscica Classic” je gotova. Pozdrav svima. Više slika pogledajte u našoj galeriji    |
