|
Planina Strahinjšćica DESTINACIJA - Planinarski dom na Strahinjšćici (618m) RUTA PUTA - Lepoglava - Šaša - Gornje Jesenje - Kamenolom - Strahinjšćica - povratak prema Krapini pa za Lepoglavu UKUPNA UDALJENOST - 42 km MAX. BRZINA - 64,5 km/h (spust sa Strahinjšćice) MAX. VISINA - 618 m (planinarski dom) VRIJEME - sunčano bez vjetra, temperatura jutarnja 8, dnevna 21 celzijevaca KONFIGURACIJA TERENA - cesta - makadam - šuma UKUPNO TRAJANJE PUTA - 5 sati ( sa stankama za fotkanje i razgledavanje) Nedjelja je 12 listopad i 7 sati ujutro, svi “normalni” ljudi sad idu sa bajkovima na Strahinjšćicu a ostali spavaju u svojim toplim krevetima tamo pod dekicama i sanjaju... hm. Da se mi vratimo zbog čega smo ovdje ne? Dakle... mi “normalni” ovaj puta idemo na Planinu Strahinjšćicu u prekrasnom nam Zagorju. Videk, Sale, Zec i Čubra ponovo “jašu”. Nalazimo se u Ivancu na benzinskoj i ispijamo brzinsku kavicu bez koje ne ide. Utvrđujemo detalje puta i dalje autima do Lepoglave gdje opet parkiramo ispod kulturno-obrazovne ustanove pod nazivom “Kaznionica”, skidamo bajkove, stavljamo opremu (kobasice, senf i kruh) u ruksak i pokret. 8 je sati i vani je malo prohladno pa neki čak stavljaju zimske rukavice, magla nas prati skroz u dolini pa smo već i mokri od sitnih magličastih kapljica. Nakon 30 minuta dolazimo do Gornjeg Jesenja koje je već po svojem imenu dovoljno visoko da se lagano uzdižemo iznad magle. Vozimo po asfaltu i onda dolazimo do makadama i kamenoloma gdje počinje uspon na Strahinjšćicu. Tu nas je magla oprala tako da nismo vidjeli 20 metara ispred sebe, zanimljivo je voziti kad ne znaš kuda ideš... Kratko se zaustavljamo u kamenolomu da se okupimo i da se Zec malo isplaninari po nekom veeeeelikom kamenu... pa nastavljamo dalje. Već smo se popeli dovoljno visoko da je magla skroz ispod nas i sad nas grije toplo sunce i stvarno je vrijeme bez oblačka, prekrasno jutro u prirodi dok neki još spavaju, ne? Makadamski uspon je prekriven raznobojnim lišćem sa grana pa je prekrasno voziti kad lišće lagano šušti pod kotačima. Uspon do Doma na Strahinjšćici traje nekih 30-40 minuta i srednje je težak ukoliko rekreativno vozite i pedalirate. Dolazimo u dom a pogled i vrijeme na vrhu su ono zbog čega vrijedi sav trud,muka i znoj da bi se savladao uspon i zadovoljstvo je potpuno. Gazda u domu nas fino ugošćuje i stavlja kobasice na kuhanje a mi na pivce i na sunčanu terasu guštati...e to je posel ma koliko mi šutjeli o tome. Fotkamo se i nakon 45 minuta slijedi šumski spust niz Strahinjšćicu prema Krapini. Ovaj nam put preporučuje gazda u domu i stvarno mu hvala. Prekrasan i težak spust je toliko dobar da jednostavno ovo moramo ponoviti. Šumski putevi prekriveni lišćem i nepregledne staze sa usjecima i vododerinama u kombinaciji sa blatom ono su što brdski biciklizam čine tako neodoljivim. Na nekim dionicama neki čak i padaju u blato...ne dečki? Ali to je sastavni dio brdskog biciklizma. Kroz šumu izbijamo na asfalt i još dalje nizbrdo i uzbrdo kroz Očuru prema Lepoglavi vozimo po cesti.Stižemo u Lepoglavu sretni i zadovoljni oko 12 sati. Eto dragi moji, tako je naša avantura zvana Strahinjšćica završila sretno i na zadovoljstvo svih prisutnih. Još jedno pekrasno pedaliranje i idealno vrijeme te izlet koji svakako treba ponoviti. Više slika pogledajte u našoj galeriji.    |
