|
6. uspon na Zavižan - 21.06. 2008. DESTINACIJA - Planinarski dom na Zavižanu (1594m) RUTA PUTA - Sv. Juraj - Oltari - Planinarski dom na Zavižanu (1594m) UKUPNA UDALJENOST - 71.21 km MAX. BRZINA - 67 km/h (spust po cesti niz Velebit prema Sv. Jurju) MAX. VISINA - 1594m VRIJEME - sunce, bez vjetra, temperatura 30 celzijevaca KONFIGURACIJA TERENA - cesta - makadam UKUPAN USPON - 1670 m UKUPNO TRAJANJE USPONA - 3sata i 28min UKUPNO TRAJANJE PUTA: 6 sati Tri i pol sata lagane vožnje autom iz Varaždin i dolazimo u Sv. Juraj gdje je start utrke. Prijavljujemo se i pijemo kavicu prije starta koji je u 10:30 sati. Malo se fotkamo na rivi uz more i ekipom iz Marofa i dolazi vrijeme za pokret. 200-tinjak biciklista starta sa 0 na 1594 metara nad morem, feeling na startu je jedinstven jer kad krene 200 biciklista ( iz cijele Hrvatske, Slovenije i BiH ) onda to nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nakon par stotina metara cestovnog uspona najbrži se odvajaju i daju do znanja prvi žele jesti grah i piti “Velebitsko”. Videk, Sale i ja smo negdje na sredini kolone i nakon 3-4 kilometara se lagano razdvajamo. Sunce nas prži i sve smo više iznad mora i puca prekrasan pogled na more i Sv Juraj a miris borova i mediterana je još jedan izazov zbog kojeg se ovo isplati doživjeti. Nakon cca 7 km dolazimo na makadam gdje smo razdvojeni po grupama ovisno o tjelesnoj (ne)pripremljenosti. Ova dionica makadamskog uspona traje do 16-tog kilometra i najstrmiji je i najteži dio uspona na Zavižan. Visina na kojoj se nalaze Oltari je oko 1000 metara nad morem i tu smo na pola puta, ufff...tek pola...Btw, svi oni koji žele doživjeti i proživjeti uspon na Zavižan a nisu dovoljno spremni (tjelesno i u glavi) da krenu iz Sv. Jurja, startaju iz Oltara. Ponovo smo na asfaltu i sad je stvarno guštiranje i uživancija grabiti po usponu kroz šume Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Vozim se paralelno sa ekipom iz Pule i Bjelovara i na 25-tom kilometru uspona dolazimo na makadam i sve smo bliži cilju na Zavižanu. Sad sam vidno iscrpljen ali me u pogonu drži grah i “Velebitsko” na vrhu. I napokon, nakon 3sata i 28 minuta evo me na cilju. Zadnjih 500 metara do cilja je cestovni uspon na kojem sam “dušu ispustil” ali se nisam predal. Po putu do vrha imate 4-5 punktova sa vodom, sokovima i vocem. Nakon upisivanja rezultata na cilju odlazim u dom po “Velebitsko”, sjedam na kamen pored doma na Zavižanu i vidim ono zašto se isplati sav taj trud, muka i znoj... Sa jedne strane prekrasan pogled na more, obalu i otoke (Rab, Krk i Cres ) a istovremeno s druge strane NP Sjeverni Velebit. Zadovoljstvo je potpuno, otvaram “Velebitsko” i glogloglo...aaaaaa..sunce me prži, uživam i čekam Videka i Sašu da i oni stignu na Cilj pa da svi skupa odemo na grah. I evo ubrzo stiže Videk pa Sale, malo su se osvježili pa svi na grah. Fotkamo se kao i ostalih 300-tinjak biciklista na vrhu Zavižana. Nakon male pauze idemo na zasluženi 35 kilometara dugi spust. Spuštanje traje tolko dugo da jednostavno nema kraja. Stajemo 5-6 puta na fotkanju i radimo prekrasne fotke sa pozadinom mora i otoka te Velebitskih šuma. Nakon 1,5 sata spuštanja dolazimo u Sv. Juraj gdje se pakiramo i stavljamo bajkove na auto. Iscrpljeni i umorni ali zadovoljni i sretni odlazimo za Varaždin i druge godine dolazimo obavezno. Više slika pogledajte u našoj galeriji.      |
